Roštilji

Roštilj – omiljeni način pripreme hrane

Kada bismo napravili anketu o omiljenom načinu pripreme hrane, zasigurno bi jedan od prvih odgovora bio – roštilj. Hrana se na roštilju priprema s guštom, dok se peče, nešto se pijucka i priča, a miris koji se širi jednostavno je riječima neopisiv jer to je nešto što se mora doživjeti vlastitim nosnicama. Danas postoje najrazličitiji roštilji pa tako nema isprike ako, primjerice živite na trinaestom katu nebodera u velikom gradu da i sami ne uživate u slasnoj hrani pripremljenoj na roštilju. Često se roštilj povezuje s piknicima, drvenim ugljenom ili briketima. Dakako, ovo je najtradicionalniji od svih vrsta roštilja, međutim tehnologija se razvija pa tako danas postoje i električni roštilj te plinski roštilj. Oni se mogu koristiti i u kuhinji ili na balkonu. Nema više prepreka u obliku lošeg vremena ili činjenice da nemate dvorište. Roštilj je danas moguće pripremiti u svakom stanu i za vrijeme najgorih vremenskih neprilika, odnosno čak i ako vani padaju sjekire!

Ipak, evo nekoliko zanimljivih činjenica o roštiljanju. Najpopularniji praznik kod nas kada se roštilja na sve strane svakako je Praznik rada koji se obilježava 1. svibnja. U Sjedinjenim Američkim Državama čak imaju i Dan roštilja, a to nije daleko od našeg Praznika rada, točnije obilježava se 16. svibnja. Najpopularnije namirnice za roštiljanje su redom: kremenadle, piletina, kobasice. U novije doba sve je više i bezmesnih roštiljada pa su tako veoma cijenjene i gljive te raznovrsno povrće s roštilja.

Roštilj je jedan od rijetkih stvari iz ljudske povijesti koji nema jasno definiranu povijesnu građu. Međutim, to nas i ne treba začuditi jer on je zapravo bio uz čovjeka još od nastanka vatre. Prvo je kao roštilj služilo vruće kamenje na kojem se pekla hrana, a s pronalaskom metala stvorene su i prve rešetke na koje se slagala hrana i – roštiljala. Stoga nećemo pogriješiti ako ustvrdimo – roštilj je oduvijek sastavni dio čovjeka i njegove prehrane!

  • Digg
  • Del.icio.us
  • StumbleUpon
  • Reddit
  • Twitter
  • RSS
Read User's Comments0

Mala povijest plinskih plamenika

Plinski plamenici imaju široku primjenu u modernom životu, od pripreme hrane, preko načina grijanja pa sve do industrije i građevine. Ipak, prosječnom čovjeku je prva asocijacija kod spomena plinskog plamenika upravo priprema hrane, odnosno pomagalo kod pripreme hrane, naprava koja je prenosiva i na nju se može staviti lonac, kotlić, roštilj, set za pripremu kotlovine te tako pripremati ukusne obroke na najrazličitije načine. Plinski plamenik samo je jedan ogranak plinskih štednjaka koji su, mogli bismo to sa sigurnošću tvrditi, bila velika prekretnica u pripremi hrane jer nude jednolik raspored topline i temperature te je plin znatno jeftinije pogonsko gorivo nego električna energija.

Prvi štednjak na plin relativno je novi izum, odnosno dogodio se dvadesetih godina 19. stoljeća, ali i tada je to sve ostalo samo na bazi eksperimenta. Tek 1826. godine je Englez James Sharp patentirao štednjak na plin, a od 1836. godine započeo s njegovom serijskom proizvodnjom. Ipak, prodaja nije išla glatko jer je većina ljudi, čini se, bila sumnjičava prema drugačijem načinu pripreme hrane. Tek od osamdesetih godina 19. stoljeća možemo govoriti o komercijalnom uspjehu novog izuma i to na teritoriju Velike Britanije. Tek u prvoj polovici 20. stoljeća ova vrsta pripreme hrane raširila se ostatkom Europe i Sjedinjenim Državama.

Prvi štednjaci na plin bili su veoma široki i jedva su pristajali u kuhinje pa se nova revolucija dogodila njihovim smanjenjem što se tiče veličine.  Sljedeća revolucija je bila iskrica kao dio štednjaka kojom se pali plinsko kolo, a koja je postala sastavni dio opreme za kuhanje na plin. Nakon toga samo je mašta bila granica za izum novih plinskih načina kuhanja, a među njima posebno mjesto zadržavaju upravo plinski plamenici. Oni su lagani, praktični, nosivi, lako se čiste, lako postavljaju gdje god želimo i zato ih jednostavno obožavamo, zar ne?

  • Digg
  • Del.icio.us
  • StumbleUpon
  • Reddit
  • Twitter
  • RSS
Read User's Comments0